blagoslovi

De la Wikționar, dicționarul liber

română

Etimologie

Din slavă (veche) blagosloviti.

Pronunție

  • AFI: /bla.go.slo'vi/


Verb


Conjugarea verbului
blagoslovi
Infinitiv a blagoslovi
Indicativ prezent
pers. 1 sg.
blagoslovesc
Conjunctiv prezent
pers. 3 sg.
să blagoslovească
Participiu blagoslovit
Conjugare IV
  1. (v.tranz.) (adesea fig.) a binecuvânta.

Cuvinte derivate


Traduceri

Referințe