De la Wikționar, dicționarul liber
(русский)
Etimologie
Din proto-slavă *gribъ.
Substantiv
гриб (grib)
- (bot.) fungi, ciuperci
- (spec.) ciupercă
| m. |
Singular |
Plural |
| Nominativ |
гриб |
грибы |
| Genitiv |
гриба |
грибов |
| Dativ |
грибу |
грибам |
| Acuzativ |
гриб |
грибы |
| Instrumental |
грибом |
грибами |
| Prepozițional |
грибе |
грибах |