epimonă

De la Wikționar, dicționarul liber

română

Etimologie

Din franceză épimone.

Pronunție

  • AFI: /e.pi'mo.nə/


Substantiv


Declinarea substantivului
epimonă
f. Singular Plural
Nominativ-Acuzativ epimonă epimone
Articulat epimona epimonele
Genitiv-Dativ epimonei epimonelor
Vocativ epimonă epimonelor
  1. (lit.) comorație.


Traduceri

Anagrame

Referințe