retopi

De la Wikționar, dicționarul liber

română

Etimologie

Din re- + a topi.

Pronunție

  • AFI: /re.to'pi/


Verb


Conjugarea verbului
retopi
Infinitiv a retopi
Indicativ prezent
pers. 1 sg.
retopesc
Conjunctiv prezent
pers. 3 sg.
să retopească
Participiu retopit
Conjugare IV
  1. (v.tranz.) a topi din nou.

Cuvinte derivate


Traduceri

Anagrame

Referințe