canota

De la Wikționar, dicționarul liber

română

Etimologie

Din franceză canoter.

Pronunție

  • AFI: /ka.no'ta/


Verb


Conjugarea verbului
canota
Infinitiv a canota
Indicativ prezent
pers. 1 sg.
canotez
Conjunctiv prezent
pers. 3 sg.
să canoteze
Participiu canotat
Conjugare I
  1. (v.intranz.) (sport) a vâsli.


Traduceri

Anagrame

Referințe