obroci

De la Wikționar, dicționarul liber

română

Etimologie

Din obroc.

Pronunție

  • AFI: /o.bro'ʧi/


Verb


Conjugarea verbului
obroci
Infinitiv a obroci
Indicativ prezent
pers. 1 sg.
obrocesc
Conjunctiv prezent
pers. 3 sg.
să obrocească
Participiu obrocit
Conjugare IV
  1. (v.tranz.) (în basme) a face cuiva vrăji; a fermeca.


Traduceri

Anagrame

Referințe